Slavoluk pobjede: zašto je izgrađen i što na njemu nalaziš

Slavoluk pobjede u Parizu dao je izgraditi Napoleon u slavu svoje vojske nakon pobjede u bitki kod Austerlitza u prosincu 1805. Kamen temeljac položen je 15. kolovoza 1806., na Napoleonov rođendan, no gradnju su prekinule promjene vlasti pa je slavoluk otvoren tek u srpnju 1836., nakon 30 godina.

Usred kružnog trga stoji zato što je izgrađen na mjestu gdje su se već tada ceste spajale u obliku zvijezde, a danas se odatle razilazi dvanaest avenija. Na njegovim zidovima naći ćeš četiri velike skulpturalne skupine, šest reljefa s bitkama i stotine imena bitaka i generala, a pod svodom grob neznanog vojnika iz Prvog svjetskog rata. Iste dijelove možeš tražiti i na drvenom modelu slavoluka.

Zašto je slavoluk izgrađen i zašto se gradio 30 godina

Napoleon je slavolukom htio proslaviti Veliku armiju, odnosno vojsku s kojom je pobijedio kod Austerlitza. Uzor su bili stari rimski slavoluci, prije svega Titov slavoluk u Rimu, a nacrt je izradio arhitekt Jean-François Chalgrin.

Slavoluk stoji na zapadnom kraju Champs-Élyséesa, nasuprot palači Tuileries, koja je tada bila Napoleonovo sjedište u Parizu. Tako je dio duge ravne osi koja vodi od Louvrea preko Champs-Élyséesa dalje prema zapadu.

Godine 1810. Napoleon se ženio Marijom Lujzom Austrijskom, a svadbena povorka trebala je ući u Pariz preko trga na kojem se gradio slavoluk. Stupovi su tada jedva sezali iznad tla, pa je Chalgrin dao podići slavoluk u stvarnoj veličini od drvene konstrukcije i oslikanog platna. Na tom je modelu vidio svoj nacrt na licu mjesta i prema njemu ga još doradio.

Chalgrin je umro 1811. Nakon Napoleonova pada 1814. gradnja je zastala, a ponovno ju je pokrenuo tek kralj Luj XVIII. 1823. Dovršena je za kralja Luja Filipa, koji je slavoluk posvetio vojskama revolucije i carstva. Slavoluk je otvoren 29. srpnja 1836.

Slavoluk čine četiri masivna kamena stupa povezana svodovima. Na dvjema glavnim stranama nalazi se jedan veliki luk, na užim bočnim stranama manji. U jednom stupu vode zavojite stube, a do krova slavoluka ima 284 stube.

Trg oko slavoluka zvao se Place de l’Étoile, odnosno Trg zvijezde. Ceste su se ovdje u obliku zvijezde spajale već prije gradnje slavoluka, no današnjih dvanaest avenija nastalo je tek pri preuređenju Pariza, koje je u drugoj polovici 19. stoljeća vodio prefekt Haussmann. Od 1970. trg nosi ime Charlesa de Gaullea. Sam slavoluk visok je oko 50 metara i širok oko 45 metara.

Što prikazuju skulpturalne skupine, reljefi i imena na zidovima

Ukrase je izradilo nekoliko kipara tek tridesetih godina 19. stoljeća, kad se gradnja dovršavala. Najveće su četiri skulpturalne skupine na stupovima, a svaka od njih pripada jednoj godini:

• Odlazak dobrovoljaca 1792. Françoisa Rudea, poznat i kao „Marseljeza“, na strani prema Champs-Élyséesu. Iznad dobrovoljaca koji odlaze braniti mladu republiku lebdi krilata žena, Genij slobode.
• Trijumf 1810. Jean-Pierrea Cortota, također na strani prema Champs-Élyséesu. Slavi Napoleonove pobjede.
• Otpor 1814. i Mir 1815. Antoinea Étexa na suprotnoj strani slavoluka.

Iznad skulpturalnih skupina nalazi se šest reljefa, odnosno slika uklesanih u zid tako da likovi iz njega izlaze. Prikazuju događaje iz revolucionarnih i Napoleonovih ratova, među njima bitku kod Austerlitza. Više oko slavoluka teče friz, pojas s reljefom vojnika, a sasvim gore je atika, gornji dio građevine iznad vijenca. Na atici je 30 štitova s imenima pobjedničkih bitaka.

Na unutarnjim zidovima lukova uklesana su imena bitaka i stotina generala iz ratova revolucije i carstva. Kad je ime podcrtano, taj je čovjek pao u borbi. Strop velikog svoda ukrašen je uklesanim rozetama.

Što je grob neznanog vojnika pod slavolukom

Pod velikim svodom leži francuski vojnik iz Prvog svjetskog rata čije ime nitko ne zna. On predstavlja sve koji su u ratu pali za Francusku. Zamisao da se palima oda počast jednim neznanim vojnikom nastala je već 1916., tijekom rata.

Desetog studenoga 1920. u Verdunu vojnik Auguste Thin odabrao je jedan od osam lijesova s tijelima neidentificiranih francuskih vojnika. Sljedećeg dana lijes je prevezen do Slavoluka pobjede, a 28. siječnja 1921. vojnik je pokopan na mjestu gdje leži i danas. Na ploči groba na francuskom piše, u prijevodu: „Ovdje počiva francuski vojnik koji je umro za domovinu, 1914. – 1918.“

Plamen iznad groba prvi je put zapalio 11. studenoga 1923. ministar rata André Maginot. Otada se svake večeri u 18.30 ponovno raspiruje na obredu koji priprema udruga La Flamme sous l’Arc de Triomphe. Danas plamen podsjeća na mrtve iz obaju svjetskih ratova.

Na što obratiti pozornost na drvenom modelu Slavoluka pobjede

Drveni model prikazuje slavoluk u malom, pa ga možeš usporediti sa stvarnom građevinom. I Chalgrin je svoj nacrt provjerio na modelu, iako u stvarnoj veličini. Koje dijelove ukrasa tvoj model ima i kako ih prikazuje, saznat ćeš iz njegovih uputa i slika. Pri usporedbi se usredotoči na ova mjesta:

• Omjer visine i širine. Stvarni slavoluk visok je oko 50 metara i širok oko 45 metara, dakle gotovo je jednako širok kao i visok. Izmjeri visinu i širinu modela bez postolja. Ako omjer ispada znatno drukčiji, model je građevinu u tom pogledu prilagodio.
• Skulpturalne skupine uz stupove. Na dvjema glavnim stranama potraži četiri skulpturalne skupine u podnožju stupova. Na stvarnom slavoluku Odlazak dobrovoljaca i Trijumf nalaze se na strani prema Champs-Élyséesu, pa prema njima znaš kojom bi stranom tvoj model stajao prema toj aveniji.
• Plohe iznad skulpturalnih skupina. Na stvarnom slavoluku ondje su reljefi s bitkama. Usporedi što je na istom mjestu na modelu: slika, uzorak ili glatka ploha.
• Gornji dio. Iznad luka pronađi vijenac, pojas friza i atiku. Na stvarnom slavoluku atika nosi 30 štitova s imenima bitaka, pa pogledaj kako ju je prikazao tvoj model.

Ako ove dijelove želiš pogledati izbliza kod kuće, drveni model Pobjednički luk Little Story E011 prema podacima u trgovini namijenjen je za dob od 14 godina.

Česta pitanja