Gramofon: kako igla pretvara utore na ploči u glazbu

Gramofon pušta glazbu tako da igla prati spiralni utor na ploči, a njegovi sitni valovi tjeraju iglu na titranje. Titraji se zatim pretvaraju u zvuk: u starom gramofonu preko tanke membrane i trube, u modernom uređaju preko magneta i zavojnice u električni signal koji pojačalo pojača.

Na modelu gramofona vidjet ćeš to na tri dijela: na tanjuru, na ruci s iglom i na prijenosu, to jest na zupčanicima koji okreću tanjur. Ravnomjerno okretanje pomaže tonu da zadrži visinu, a trenje igle u utoru postupno troši i ploču i iglu.

Kako se kretanje igle u utoru pretvara u zvuk

Zvuk je na ploči pohranjen kao oblik utora. Ploču reže stroj koji kretanje zvuka urezuje u stijenku utora, a reprodukcija ide obrnutim putem: igla (stručno šiljak) ide po stijenci utora i titra prema njegovim valovima. Ruka na kojoj igla sjedi polako se pomiče po ploči jer je vodi utor.

Stari gramofon ne treba struju. Igla je povezana s tankom membranom u zvučnoj kutiji. Membrana titra zajedno s iglom, pokreće zrak u ruci, a zrak se nastavlja u trubu koja zvuk predaje prostoriji. Truba se od ruke postupno širi, što pomaže da zvuk prijeđe iz uske cijevi u veliki prostor.

Moderni uređaj pretvara titraje u struju. Igla je na tankom štapiću koji u pickupu pomiče magnet između zavojnica ili zavojnice u polju magneta. Gibanje u zavojnici izaziva mali električni napon koji odgovara obliku utora. Pojačalo ga pojača, a zvučnik od njega ponovno stvara zvuk.

Oblik utora razlikuje se prema dobu. Berlinerove ravne ploče imaju utor u kojem se igla njiše s jedne strane na drugu, dok su Edisonovi valjci imali utor s kretanjem gore-dolje. Stereo ploče imaju stijenke utora nagnute za 45 stupnjeva, a svaka stijenka nosi jedan kanal, lijevi ili desni.

Zašto se tanjur mora okretati ravnomjerno

Igla prati oblik utora, no ton ovisi i o tome koliko brzo utor prolazi ispod igle. Zato ploče imaju određen broj okretaja: 33⅓, 45 ili 78 u minuti. Ako postaviš pogrešan, ploča se neće oštetiti, ali će glazba ići prebrzo ili usporeno, zato prije puštanja provjeri okretaje na ploči.

Brzina mora biti i ravnomjerna. Ako se mijenja, mijenja se i visina tona: sporo mijenjanje zvuči kao valovanje tona, a u krajnjem slučaju glazba zvuči kao da je pijana.

Ravnomjerno okretanje nije samo po sebi razumljivo. Na glasnom odlomku utor malo koči tanjur, osobito kod jednostavnijih pogona. Težak tanjur ponaša se kao zamašnjak: njegova se brzina mijenja polako, a ne skokovito, zato se kod nekih uređaja koristi.

Stari gramofon to rješava mehanički. Prvi uređaji zahtijevali su da netko cijelo vrijeme vrti kurblu. Kasnije se kurblom jednom navila opruga, zupčanici su njezinu energiju predavali tanjuru, a centrifugalni regulator, obično tri utega na oprugama, držao je brzinu stabilnom.

Zašto se ploče i igla troše

Pri reprodukciji se igla trlja o stijenke utora, a trenje troši oboje: ploču i šiljak igle. Sitna prašina koja se nađe među njima ponaša se kao fini brusni prah.

Istrošena igla škodi i ploči: na šiljku nastaju ravna mjesta oštrih rubova koja mogu oštetiti utor. Veći pritisak igle troši ploču brže, zato pritisak podesi prema uputama uređaja.

Točan broj sati nakon kojih treba zamijeniti iglu ne može se odrediti jer ovisi o pritisku, obliku šiljka i čistoći. Kad se zvuk pogorša toliko da to čuješ, igla je možda već dulje istrošena.

Kod starih gramofona s trubom ploču je trošila i ruka. Na nekim starijim strojevima truba je bila čvrsto spojena sa zvučnom kutijom igle pa je utor morao vući i dio težine trube, a vrlo teška truba mogla je istrošiti ploču već nakon nekoliko puštanja. Zato je truba kasnije čvrsto postavljena, a ruka je na nju spojena zglobom.

Trošenje možeš usporiti s tri provjere:

• Prašina. Prije puštanja prijeđi finom četkicom preko ploče i igle. Prašina u utoru djeluje kao brusni prah.
• Pritisak. Podesi ga prema uputama uređaja. Prevelik pritisak troši ploču, premali može iskriviti zvuk.
• Igla. Ako se visoki tonovi gube, a zvuk je prljav, provjeri iglu i zamijeni je prema uputama.

Na što paziti na modelu gramofona

Drveni model gramofona ne mora svirati, ali pokazuje isti lanac dijelova: pogon, tanjur, ruku s iglom i trubu. Koje od njih model ima i kako se njima upravlja, saznat ćeš iz njegovih uputa; postupak u nastavku samo je orijentacija o tome što pratiti.

1. Tanjur i prijenos. Ako model pokrećeš kurblom, okreći je polako i prati tanjur. Glatko kretanje upućuje na to da prijenos radi ravnomjerno. Ako se tanjur zaglavi, poskoči ili uvijek na istom mjestu preskoči, ondje može biti trenje, a kako ga pronaći, opisuje članak o mehanizmu koji se zaglavljuje.
2. Ruka s iglom. Pogledaj kako se ruka okreće u zglobu i kako igla dodiruje ploču. Na pravom gramofonu igla treba lagano ležati na ploči jer prevelik pritisak troši ploču. Ako se ruka na modelu teško pomiče ili struže, provjeri prema uputama je li zglob ispravno sastavljen.
3. Truba ili zvučnik. Ako model ima trubu, prati kako se od uskog dijela uz ruku širi prema otvoru. Tako se na pravom gramofonu zvuk predaje prostoriji.

Isti način promatranja pomaže i kod drugih mehanizama, na primjer kod satova s kukavicom.

Mehanički model gramofona iz kataloga pokazat će neke od tih dijelova u pokretu. Koje točno, saznat ćeš iz njegova opisa.

Česta pitanja